Otvoreni 65. Sarajevski dani poezije: Riječ kao svjedočanstvo vremena, otpor zaboravu i prostor susreta

Svečanim programom u Sarajevu je otvoreno 65. izdanje Sarajevskih dana poezije, jedne od najdugovječnijih književnih manifestacija u Bosni i Hercegovini, koja i ove godine okuplja pjesnike i književnike iz države i regiona, potvrđujući trajnu snagu poezije kao prostora dijaloga, susreta kultura i razumijevanja svijeta.

Govoreći na svečanosti otvorenja u ime Društva pisaca u BiH, predsjednik Programskog savjeta Senadin Musabegović ukazao je na duboku vezu između poezije, tijela, sjećanja i iskustva opsade Sarajeva.

"Mi u Sarajevu, dok smo preživljavali opsadu, nismo veličali rat kao neku vrstu ljepote, već smo svojim tijelima svjedočili o bezličnoj sili koja, kako kaže Simone Weil, pretvara subjekt u objekt. Poezija je tada pisana kao da sama riječ postaje tijelo. Ali to je bilo ono prisno tijelo koje je u našoj bezličnoj rutini užasa i smrti davalo neki smisao, neki krik. Riječi su se pretvarale u tijela onih koji su stradali, kao što su se i slike u video-radovima Nusreta Pašića pretvarale u tijelo, i obrnuto", kazao je Musabegović.

Govoreći o Sarajevu kao prostoru susreta različitosti, istakao je da se njegov identitet ne može razumjeti izvan bogatstva kultura, jezika i iskustava koja su se u njemu stoljećima preplitala.

"Zašto je Sarajevo bilo pod opsadom? Zato što je ono samo po sebi mjesto susreta različitosti. U njegovom iskustvu njeguje se mnogoliki lik samog kosmosa, koji se ispoljava u polifoniji", naglasio je Musabegović, dodajući da poezija u svom intenzitetu izražava najdublje ljudske patnje te da se u ratnom iskustvu poezija pretvara u sliku, a slika u riječ.

Sarajevo je, prema njegovim riječima, grad koji se ne može svesti na nepokretan prostor, već ga treba razumijevati kao proces, trajanje i neprestano tkanje različitih iskustava, čak i onda kada se to tkanje oblikuje kroz tragediju.

"Grad nije statičnost izražena kroz nepokretni prostor; grad je procesualnost, on je trajanje, tkanje koje se profilira i kroz tragediju", kazao je Musabegović, podsjećajući na brojne pjesnike čija su djela obilježila sarajevsku književnu tradiciju i bila važan dio historije ove manifestacije.

Među njima je izdvojio Izeta Kiku Sarajlića, Abdulaha Sidrana, Biseru Alikadić, Marka Vešovića, Stevana Tontića i Ivana Kordića, čije je stvaralaštvo ostavilo dubok trag u kulturnom pamćenju Sarajeva.

Osvrćući se na savremeni trenutak, Musabegović je upozorio da su u vremenu tehnoslike i svojevrsnog terora vidljivosti oslabili sposobnost slušanja i potreba da se riječ čuva i njeguje:

"Danas smo izgubili smisao za slušanje riječi, smisao za čuvanje riječi, da budemo pastiri jezika. Sarajevski dani poezije upućuju nas da upravo kroz riječ tražimo bliskost i artikulaciju s modernim užasom s kojim se danas suočavamo".

Foto: Fena

Izvor: Fena (S.M.)